Slušate Lagani hrvatski. Ja sam Jasna Novak Milić.
Današnja epizoda govori o tome što se događa s preminulim osobama koje nemaju obitelj ili koje si ne mogu priuštiti dostojanstven sprovod. U ovoj pomalo neobičnoj epizodi naučit ćete, između ostaloga, kako dostojanstveno govoriti o mrtvim osobama.
Najprije donosimo prijevod najvažnijih termina i izraza redoslijedom kojim se pojavljuju u prilogu.
| prigodan | appropriate |
| obred | rite |
| sprovod | funeral |
| komemoracija | commemoration |
| kremiranje | cremation |
| ukop | burial |
| zaklada | foundation |
| napušten | abandoned |
| dostojanstven | dignified |
| zahtjevan | demanding |
| odazvati se | to respond |
| preminuli | deceased |
| sirotinjski pogreb | pauper's funeral |
| skupna grobnica | mass grave |
| pokopan | buried |
| mrtvozornik | the coroner |
| nemati sluha | have no interest |
| pojedinac | individual |
| vječno prebivalište | eternal resting place |
Poslušajte prilog.
Jedino sigurno u ljudskom životu je smrt. Mladi, stari, bogati ili siromašni, svi na kraju moramo umrijeti. Kad umremo, većinu nas će prigodnim obredom ispratiti obitelj i prijatelji. Oni će organizirati sprovod, komemoraciju, kremiranje ili ukop. No ima ljudi koji nakon smrti budu zaboravljeni i za čija se tijela nitko ne pobrine.
Jedan svećenik iz Sydneyja pokrenuo je stoga još prije 50-ak godina zakladu koja se brine o napuštenim tijelima. Želio je, naime, osigurati da ljudi koji nemaju obitelj ili prijatelje koji bi im mogli organizirati sprovod budu dostojanstveno pokopani.
Zaklada plaća sve troškove pogreba te pokušava pronaći članove obitelji. Preminuli su često osobe koje su sa svojom obitelji izgubile svaki kontakt pa pronalaženje obitelji može biti zahtjevno.
Međutim, svećenih iz Sydneyja i njegova zaklada mogu pomoći jedino kad umre netko koga su poznavali. Što se događa s drugim tijelima osoba koje nitko nije preuzeo, može se razlikovati od lokalnih vlasti. Obično je prvi korak kontaktiranje najbliže rodbine. Ako se nitko ne odazove, za tijelo preminulog se pobrinu državne službe koje organiziraju takozvani sirotinjski pogreb. Tijela se obično ukapaju u skupnu grobnicu, no teško je zapravo dobiti točne informacije o procedurama koje se primjenjuju.
Pogrebi su u Australiji vrlo skupi. Nedavno istraživanje pokazalo je da u prosjeku pogreb u Viktoriji košta 9000 dolara. Mnogi građani to si ne mogu priuštiti pa osim organizacija koje se brinu o napuštenim mrtvim tijelima, postoje i organizacije koje nude besplatan pogreb za one koji ga sami ne mogu platiti. Država, naime, ne pruža nikakvu ili tek minimalnu financijsku pomoć. Ljudi koji rade u takvim organizacijama žele izbjeći da bilo tko bude pokopan u skupnoj grobnici u organizaciji mrtvozornika. Često se tada dogodi, da se preminulima izgubi svaki trag. Ako ih ikada itko od obitelji pokuša pronaći, teško će ih moći naći.
I dok mjerodavne vlasti i političari za ovu temu nemaju sluha, pojedinci i neprofitne organizacije trude se svakom čovjeku omogućiti dostojanstvenu smrt i poznato vječno počivalište.
