I drugi su pjevali o gradu
I drugi su pjevali o gradu: prolaznici,
u čudu zastajali, pred mnoštvom slika protivrječnih
a tako u skladu međusobnom, i tako u skladu
sa okom što ih zbraja. – Ali niko nije
patio pritom, i plakao.
I drugi su pjevali o gradu: gosti učeni
iz svijeta, u čijem je uhu odjekivao još
Pucanj: Oh, meine liebe Gott, taj Bosna,
taj barbari, taj metež i smrad. – Taj zacijelo
patio pritom nije i plakao.
I drugi su pjevali o gradu: prolaznici,
u čudu zastali, gosti učeni iz svijeta,
došljaci zatim, došljaci naši, oprezni i
mudri, gospodčići nagli ljubavi spore,a
govora književnog sasvim.
Srce – grade!
I drugi su pjevali o tebi, al niko
patio nije pritom, i plakao, srebrenu
dušu tvoju ko mladu ranu tičuć!